Maja Strozzi-Pečić Video
Ultimo aggiornamento
2024-06-17
Aggiorna
Boris Papandopulo Rhein Strozzi 1906 1910 1942
Nicholas Phillips, piano from Albany TROY1274 (http•••) Piano music by one of the most significant Croatian composers of the 20th Century. Born in the German spa town of Honnef am Rhein, Boris Papandopulo +••.••(...)) has emerged as one of the most significant Croatian musicians of the 20th century. Son of the Greek nobleman Konstantin Papandopulo and the famous Croatian opera singer Maja Strozzi-Pecic, he arrived in Zagreb in 1910. He studied conducting in Vienna and composition at the Zagreb Music Academy. He was an extremely prolific composer, with several hundred works in his catalog. His distinctive stylistic pluralism is evident in his solo piano music. His style is marked by its eclecticism and the artful manner in which various music idioms are brought together. This recording, performed by the distinguished pianist Nicholas Phillips, is the first devoted to Papandopulo's music. Contents: Boris Papandopulo, composer Scherzo fantastico Nicholas Phillips, piano Boris Papandopulo, composer Sonatina Nicholas Phillips, piano Boris Papandopulo, composer 10X1: Ten Musical Impressions Each Lasting One Minute Nicholas Phillips, piano Boris Papandopulo, composer Partita Nicholas Phillips, piano Boris Papandopulo, composer Eight Studies Nicholas Phillips, piano
Boris Papandopulo Krpan Strozzi Marija Ružička Strozzi Maja Strozzi Pečić Rus Pak 1906 1924 1925 1927 1928 1929 1931 1935 1936 1938 1940 1942 1943 1946 1948 1950 1951 1953 1956 1959 1961 1965 1968 1991
Boris Papandopulo: Sonata for Violin & Piano (Allegro Moderato) / Krapan, Majnarić UKRATKO O BORISU PAPANDOPULU Boris Papandopulo, hrvatski skladatelj i dirigent (Bad Honnef, Njemačka, 25. II. 1906 / Zagreb, 16. X. 1991). Potomak ugledne obitelji Strozzi (baka Marija Ružička-Strozzi, ujak Tito Strozzi), koja je njegovala kazališnu i glazb. umjetnost. Majka mu je bila Maja Strozzi-Pečić, cijenjena sopranistica, a otac rus. plemenitaš Konstantin Papandopulos. Diplomirao je kompoziciju 1929. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi B. Berse. Dirigiranje je učio na Novom konzervatoriju u Beču +••.••(...)) kod Dirka Focka. Bio je zborovođa pjevačkoga društva Kolo +••.••(...)) i dirigent Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu +••.••(...)), zborovođa pjevačkoga društva Zvonimir u Splitu +••.••(...)), potom u Zagrebu zborovođa Kola +••.••(...)), dirigent +••.••(...)) i ravnatelj +••.••(...)) Opere te dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskoga krugovala +••.••(...)). Nakon II. svj. rata dirigirao je Operom u Rijeci (i bio njezin direktor 1946--48., 1953--59), potom Operom u Sarajevu +••.••(...)), Zagrebu +••.••(...)) i Splitu +••.••(...)). Istodobno je bio gost-dirigent u kazalištu Komedija u Zagrebu te Opere u Kairu. Neko je vrijeme djelovao i kao glazb. pisac i kritičar +••.••(...)). God. 1965. imenovan je redovitim članom JAZU. Ostavio je opsežan opus s više od 400 djela. Pisao je za sva glazb. područja: orkestralnu (simfonije, simfonijske pjesme, suite i dr.), koncertantnu (velik broj solističkih koncerata) i komornu glazbu (od toga 6 gudačkih kvarteta, Concerto da camera i dr.), solističke skladbe (posebno za glasovir, s poznatom Contradanzom), glazbeno-scenska djela (opere, balete) i kantate, film. glazbu (npr. Bakonja fra Brne F. Hanžekovića, 1951; Pustolov pred vratima Š. Šimatovića, 1961), sakralne skladbe (Hrvatska misa u d molu, Muka gospodina našega Isukrsta, Osorski requiem i dr.) te skladbe za glas ili zbor (Ljubavne pjesme, Svatovske, Dodolice i dr.). Visoka razina skladateljskoga zanata i trajna znatiželja prema novomu omogućile su Papandopulu da nadvlada estetičke i ideološke rascjepe svojega doba. Premda je isprva deklarativno pristajao uz nacionalni stil i folklor, Papandopulov je skladateljski izričaj u osnovi antiromantičarski i neoklasicistički. Njegov virtuozni neoklasicizam, specifična novobarokna motoričnost i ponekad hindemithovska zvukovnost najbolje se očituju u skladbama kao što su Sinfonietta iz 1938. ili pak Concerto da camera iz 1929. Uporaba folklora u njegovu opusu nikada nije ostala na razini pukih harmonizacija pučkih napjeva, nego je rušila tradicionalne forme i stvarala slobodne ciklične oblike (npr. zborski ciklus Svatovske, 1924., ili pak IV. gudački kvartet, 1950). Pritom je posezao za arhetipskim slojevima i različitim tradicijama (dalmatinsko pučko crkv. pjevanje, osmoglasnik ili gregorijanski koral). To je posebno vidljivo npr. u Slavoslovijama za soliste, zbor i orkestar (1927) ili u Muci gospodina našega Isukrsta za muški zbor (1936). Otvoren za nove glazb. pojave, Papandopulo je rabio i dodekafoniju (Osam studija za klavir, 1956; Konjanik, 1961; Koncertna muzika, 1965). Njegov opus pripada u sam vrh hrv. umjetničke glazbe XX. st. IZVOR: Hrvatska enciklopedija
Ivan Zajc Strozzi Boris Papandopulo Meili 1552 1882 1906 1927 1962 1991
Maja de STROZZI-PECIĆ (*Zagreb, Croatia, 19. XII. 1882 –+ Rijeka, Croatia, 26. II. 1962) (Soprano) Boris PAPANDOPULO (*Honnef, Switzerland, 25. II. 1906 – +Zagreb, Croatia, 16. X. 1991) (Piano acc.) I. pl. Zajc: Lastavicam. Pjeva M. de Strozzi-Pecić uz klavir B. Papandopulo, Zagreb. Edison Bell Radio SZ 1552/SZ992 (30 cm. Rec. 1927) (*To the Swallows) (*A gift from Eva Meili-Sonderegger, Zurich.)
Non più?
Ogni giorno soclassiq cerca nuovi articoli, video, concerti e così via sulla musica classica e l'opera lirica, i loro artisti, luoghi, orchestre....
Maja Strozzi-Pečić ? Non abbiamo ancora raccolto molti contenuti su questo argomento, ma continuiamo a cercare.
o
- cronologia: Cantanti lirici.
- Indici (per ordine alfabetico): S...